O projektu

vanca-kalpatarubhyas ca krpa-sindhubhya eva ca
patitanam pavanebhyo vaisnavebhyo namo namah

Odajem svoje ponizno poštovanje svim vaišnavama, Gospodinovim bhaktama. Oni mogu ispuniti želje svih živih bića, poput stabala želja, i puni su samilosti prema palim dušama.

Projekt prevođenja predavanja s raznih svetih mjesta nastao je kao želja za inspiriranjem bhakta na njihovom duhovnom putu. Na stranici će biti objavljeni snimci prevedenih predavanja s mogućnošću spremanja.

Slijedi jedan inspirativan tekst Njegove Svetosti Bhakti Vijnana Goswami Maharaja.

Moć zvuka

Bhakti Vijnana Goswami

Danas sam planirao, ako nemate nekakvu drugu ideju, pričati o zvuku i vedskoj znanosti o zvuku, ako vam je to zanimljivo. Pričat ću o tome kako zvuk djeluje na čovjeka i zašto se njemu dodjeljuje tako veliko značenje. Pričat ću o četiri razine zvuka, u skladu s vedskim spisima.

Zato što zvuk nije samo gruba vibracija koju čujemo, zvuk je puno kompleksnija stvar, s gledišta yoge. Smisao ove lekcije je objasniti kako zvuk postaje yogom, ili metodom yoge.

Yoga znači proces povezivanja naše svjesti s višom svjesti, i upravo o tome ćemo danas pričati.

Općenito, sva kultura s kojom smo se ovdje upoznali, koju smo vidjeli, u velikoj mjeri je temeljena na zvuku. Vede su zvuk. U vedskoj kuluturi glavna pažnja se pridaje Vedama kao temelju razvoja čovjeka.

Vede su se pamtile pomoću zvuka, prenosile su se pomoću zvuka. Kada su zapadni znanstvenici otrkili Vede, prvo što ih je zapanjilo je razrađeni sustav zvuka. Skoro sva moderna znanost o fonetici je nastala kao rezultat susreta engleskih i njemačkih znanstvenika s vedskom kulturom.

U zapadnoj kulturi puno veće značenje se pridavalo obliku, vanjskom izgledu. No Vede tvrde da je cijeli svijet nastao od zvuka, da je izvorni element kreacije zvuk, zvuk om, i da je sve što vidimo oko sebe ništa drugo nego različite transmutacije, ili preobrazbe, izvornog zvuka.

Sve ovo se tijesno poklapa sa suvremenim pogledom na kreaciju, jer kada je bila otkrivena kvantna mehanika…. Zapravo kvantna mehanika govori o tome da u srcu svega što vidimo leži funkcija vala ili vibracija.

Vede, još tisuće godina prije otrkića kvantne mehanike, tvrde da je zvuk, ili vibracija u eteru prvi element kreacije. Još jednom, pod zvukom se ne podrazumijeva onaj zvuk koji mi čujemo. Riječ je o izvornoj vibraciji i od te izvorne vibracije je nastalo sve.

Vedska kultura je osnovana na tome da se čovjek nauči točno i jasno izgovarati vibraciju ili čisti zvuk. Djecu su učili izgovarati čisti zvuk. Drugi narodi koji su bili manje civilizirani s gledišta naroda Bharata varshe nazivali su se mlecchama. Mleccha u doslovnom prijevodu znači onaj tko brblja, onaj tko ne izgovara zvuk pravilno.

U sanskrtskoj abecedi postoji 54 zvuka i smatra se da svaki od tih zvukova, ako je izgovoren pravilno, u ovom svijetu razotrkiva određenu suptilnu energiju te je pomoću te energije moguće napraviti stvarne promjene u ovom svijetu.

Vedska kultura je bila temeljena na tome da su ljudi izgovarali mantre, izgovarali su ih pravilno i čisto, s određenom snagom koja je bila prisutna u tom zvuku na svim razinama. Još jednom, zvuk nije samo ono što čujemo, zvuk ima minimalno četiri razine o kojima govore Vede.

I ako na sve četiri razine pravilno ponavljamo mantru, ona posjeduje snagu da promijeni nešto ovdje, u ovom svijetu. Ali to već znate, jer to postoji u svim kulturama svijeta.

U svim kulturama postoje vradžbine i još dan danas ljudi idu kod bakica. Bakica nešto šapne i zub prestaje boljeti. Kada sam studirao bio sam na nastupu jedne grupe, koja se zvala Ansambl Pokrovskog. Sakupljali su drevne slavenske vradžbine i isto tako trebali su vrlo točno i pravilno izgovoriti taj zvuk.

Jedna žena iz ovog ansambla se požalila: “Naučila sam jednu vradžbinu koja pomaže ženama da zatrudne i od tada stalno ostajem trudna. Uvijek imam s time problema! Ne mogu nastupati! Jednom otpjevam i ….” (smije se)

Znamo da su naši preci pomoću zvuka ili bhajana zazivali kišu kada je to bilo potrebno… No, ova znanost danas je skoro izgubljena. Ako je igdje i sačuvan dio ove znanosti, onda je to zasigurno ovdje, jer izvorno upravo ovdje su zvuku dodjelivali puno veću važnost – kako pravilno izgovarati zvuk, što je to zvuk i kako zvuk manifestira sve ostalo.

U Vedama je glavni ritual bio žrtvovanje, ali samo žrtvovanje kao ritual nema poseban smisao, već je najbitniji dio žrtvovanja koncentracija na zvuk koji se pri tome izgovara.

Pomoću određenog rituala pali se vatra. Ona je nosač koji prenosi sve mantre i ponude u druge sfere… No, u svemu tome najbitniji je zvuk.

Prije su ljudi za ispunjenje bilo koje želje radili žrtvovanja. Želiš sina? – napravi žrtvovanje s određenim mantrama. Želiš letjelicu? – napravi žrtvovanje.

Postoji dokaz toga da su ljudi u to vrijeme letjeli uz pomoć letjelica. Postoji Vaimanika shastra koja, ako ne griješim, opisuje 264 različitih vrsta letjelica kojima se upravlja na razne načine. Sve su te stvari ljudi mogli stvoriti pomoću zvuka, zato što u osnovi svega stoji zvuk i ako ga pravilno izgovorite, ako napravite određenu vibraciju u eteru, ona će na kraju donijeti vidljive rezultate.

Zbog toga u Vedama postoje tri stvari. Sigurno ste već čuli za njih ili ih u nekoj mjeri poznajete: postoji yantra, postoji tantra i postoji mantra. Ove tri stvari – yantra, tantra i mantra – uvijek moraju ići zajedno za maksimalni učinak.

Doslovno prevedeno sa sanskrta yantra znači instrument ili stroj. Možda ste vidjeli vedske yantreYantra je nešto poput grafičkog prikaza na koji osoba treba meditirati. Drugim riječima, yantra je uvijek oblik, ali uvijek ima i odgovarajuću mantru te je yantra samo vizualni prikaz zvuka mantre.

Osim yantre i mantre postoji tantra. Tantra podrazumjeva neki proces, ritual ili obred koji pomaže čovjeku spojiti zajedno ove stvari – spojiti zajedno mantru i yantru, zvuk i oblik, te dostići određeni rezultat.

Htio sam vam objasniti… U našem slučaju, kada ulazimo u hram, Božanstvo u hramu je yantra. Yantra može biti i apstraktna – primjerice nekakav grafički prikaz zvuka. U suštini, yantra je skulpturni ili vidljivi prikaz zvuka. To je objekt meditacije, to na što fokusiramo svoju svijest.

Fokusiramo svoju svijest pomoću nekog rituala ili tantre, nekog procesa, i pri tome koristimo mantru kako bi nas približila tome i uzvisila našu svijest.

Riječ mantra doslovno znači “manana trayate iti mantrah” – u prijevodu sa sanskrta to znači “to što omogućuje čovjeku potpuno usredotočiti svoju svijest”. “Manana trayate” – to je ono što nas štiti od raspršenosti svijesti. Svi znamo da u umu uvijek imamo nekakav zvuk, nekakav dijalog, a ponekad čujemo i više glasova (to se zove šizofrenija). Jedan glas nas vuče u jednu stranu, drugi u drugu.

Mananat mananat znači lutanje uma. Konstantni, rastezljivi, dosadni dijalog koji se odvija bez ikakvog posebnog cilja. Manana trayate – mantra može zaštititi um od ove raspršenosti i pomoći usredotočiti um. Ako se sjećate, u Badarik ashramu prije nekoliko dana sam pričao da je smisao ili cilj yoge učiniti um snažnim, fokusirati ga, usredotočiti ga u jedan snop i usmjeriti ovu mentalnu energiju u jedan kanal.

A mantra služi kao alat za to. Sve ostalo je sporedno – objekt za fokusiranje je sporedan, proces je sporedan… Sve to pomaže, no u principu, mantra je dovoljna da dostignemo cilj. Zvuk je samodostatan, zato što je zvuk najsuptilniji i najmoćniji element u ovom svijetu.

Kako sam već spomenuo, mantra djeluje na četiri nivoa. Sada ću pričati o četiri nivoa zvuka koji su opisani u Vedama.

U Rig Vedi je rečeno: chatvari-vak – zvuk ima četiri podjele ili četiri dijela, četiri nivoa, četiri dimenzije. Prva razina je zvuk koji čujemo, koji percipiramo, zvuk koji prenosi informaciju. Na sanskrtu se taj zvuk zove vaikari-vak. U njemu je prisutna energija snage ili energija stvaranja.

Svi znamo da ako je u zvuku prisutna moć, ako ga čovjek izgovara sa snagom, uz pomoć njega može pobuditi drugu osobu da radi to što on kaže. Zato je ovdje rečeno: bala. Vaikari-vak u sebi nosi energiju snage ili bale.

Jako dobro znamo da ponekad čovjek nešto kaže na takav način, izgovori taj zvuk tako da ga je nemoguće ne poslušati. Druga osoba može reći isto, ali efekt će biti sasvim drugi. Zato što u ovom grubom zvuku postoji gruba snaga. Snaga koja nas tjera da nešto napravimo, koja prenosi naredbe i snagu volje…

No postoji i suptilniji zvuk i taj suptilniji zvuk se naziva madhyama-vak ili srednji zvuk, i to je upravo taj zvuk koji čujemo u našem umu. Jer unutar nas isto postoji zvuk, je li tako? Ako sada u mislima nešto kažemo, na primjer, jabuka. Hajdmo svi zajedno u umu reći “jabuka”. Može se pojaviti slika jabuke i to će na neki način utjecati na nas.

Drugim riječima, to je zvuk koji postoji samo na razini misli, to je suptilniji zvuk. Zapravo, neki ljudi mogu čuti ovaj zvuk. Uz pomoć određenih metoda, određene prakse, čovjek se može naučiti čitati tuđe misli, on jednostavno čuje zvukove uma drugog čovjeka.

Hvala Bogu što ne posjedujemo tu sposobnost inače bismo otkrili za sebe puno “zanimljivih” stvari (smije se). U suštini, to je isti zvuk, ali mrvicu suptilniji. Kada na razini uma pokušavamo nešto izgovoriti, u našem tijelu se isto dešavaju fiziološke promjene.

Dakle naša misao sadrži taj zvuk i u ovom mentalnom zvuku se nalazi energija znanja ili razumijevanja, energija razumijevanja toga što i kako možemo nešto napraviti. To je suptilnija energija.

Postoji gruba energija: “Ja sam rekao da treba napraviti to i to.” I postoji energija razumijevanja koja se nalazi na nivou misli.

Usput, u Vedama je rečeno da su na početku kreacije ljudi mogli čuti sve tri razine zvuka. A onda je Indra rekao: ne treba, neka čuju samo grubi zvuk.

Na početku kreacije ljudi su mogli komunicirati telepatski, čuti misli, mogli su čuti i još suptilniju, treću razinu zvuka. Kasnije ću pričati o raznim energijama zvuka, to je vrlo zanimljiva stvar…

Na još suptilnijem nivou koji se nalazi više od razine zvuka u glavi, više od misli koja se već formira u neku frazu u našem umu… Iznad toga se nalazi suptilnija razina zvuka koju je Platon nazvao Eidosom ili idejom, slikom.

Praktično, svaki zvuk prije nego što izađe iz naših usta, prolazi ove tri razine i postupno postaje grublji. Na početku se pojavljuje koncentrirana ideja, ova razina se naziva pashyanti ili slika. Pashyanti doslovno znači nešto vidljivo, ono što se može vidjeti.

Postoji i četvrti nivo zvuka, transcendentalni nivo koji se zove para-vak koji se nalazi izvan ovog svijeta. To je izvorni zvuk iz kojeg se sve manifestiralo.

Zapravo, proces kreacije se odvija od suptilne razine prema gruboj. Navikli smo smatrati, a to smo naučili iz školskih knjiga, da je na početku bilo nešto grubo i to grubo je postupno evoluiralo. No, u stvarnom svijetu to se ne događa. Ništa grubo se ne pretvara u suptilno.

Možete i sami to isprobati: uzmite nešto grubo i sačekajte da se pretvori u nešto suptilnije, kompleksnije. Možete uzeti dijelove računala, staviti ih na hrpu i čekati dok oni evoluiraju i pretvore se u računalo.

Zapravo, u stvarnom svijetu sve se dešava od suptilnog prema grubome. Na primjer, ako ste biznismen, prije nego što nešto napravite što se kod vas pojavljuje? Ideja! To je također i još nerazrađena ideja, neka slika. Nije u potpunosti jasna, maglovita ideja.

Ovu nejasnu ideju trebate najprije izgovoriti u umu i kada ju izgovorite u umu, ova maglovita ideja će poprimiti stvarni, opipljivi oblik.

No, pitanje je, odakle je došla ova ideja? Ideje, prema vedskim spisima i Platonu, dolaze iz duhovnog svijeta. Sami ne možemo ništa niti izmisliti! Izvorno sve naše ideje nam dolaze iz viših sfera.

Vidjeli smo ideju, a zatim se ova ideja počinje razrađivati u našem umu. Na tom suptilnom nivou, na trećem materijalnom nivou, u ovaj zvuk je umetnuta energija želje. Zajedno s tom idejom dolazi ono što Vede nazivaju icchashakti – energija želje.

Znamo kako su nastali svemirski brodovi. Ciolkovski je dobio ideju. Ova ideja se postupno razrađivala, pretvarala se u neko kompleksno rješenje, a zatim se ovo rješenje manifestiralo na gruboj razini.

Suprotno se ništa ne odvija. Svemirski brod ne može nastati sam od sebe. Ništa dobro ne može nastati samo od sebe. Prema zakonu entropije sama od sebe materija se samo uništava i propada. Drugim riječima, kreacija uvijek počinje s viših razina i sve u ovom svijetu u konačnosti ima duhovni izvor.

Izvor svega u ovom svijetu je para-vak ili transcendentalni zvuk, najsuptilnija stvar koja je došla ovdje i pretvorila se u sve što vidimo oko sebe. Ove četiri faze stvaranja su opisane u Vedama: kako transcendentalni zvuk om ulazi u ovaj svijet.

Možemo zajedno izgovoriti slog om kako bismo to zajedno osjetili, kako bismo dobili ovo iskustvo. Hajdemo izravnati leđa…

Om se isto sastoji od četiri elementa. “A“ odgovara grubom zvuku – vaikari-vak o kojem sam vam pričao. “U“ odgovara mentalnom zvuku ili zvuku misli. “M“ odgovara najsuptilnijem zvuku treće razine, to je pashyanti-vak ili zvuk na nivou intelekta, na nivou želje. “A“ pauza nakon toga, tišina, je transcendentalna razina zvuka. Zbog toga ako želite pravilno izgovoriti om, vrlo je važno napraviti ovu pauzu.

Ljudi to često ne rade pravilno… Treba izgovoriti zvuk om i na kraju postoji ova vibracija koja postupno podiže našu svijest, a nakon toga postoji pauza koja zauzima četvrtinu vremena. Ta tišina zauzima točno četvrtinu vremena.

Hajdemo to sada zajedno napraviti. (Bhakte tri puta zajedno izgovaraju om.)

Otvorite oči.

Hajdemo sada sagledati ove četiri razine zvuka koje postoje i u mantri om. Četiri razine zvuka zapravo predstavljaju i naše postojanje ovdje. U osnovi svega leži želja. Želja je najsuptilnija stvar koja se kod nas pojavljuje u obliku neke slike, ideje, cilja. Ta želja se pretvara u neku mentalnu shemu, neki mentalni plan, koji se zatim realizira u ovom svijetu. Tako živimo u ovom svijetu.

I zapravo svi ovdje imamo tri problema. Prvi problem je ideja da ću ja, ovdje, na jedan ili drugi način, sve napraviti onako kako treba, kako ja želim. To je neka izvorna želja za upravljanjem, kontrolom i uživanjem.

Ona se zatim pretvara u vezanost na razini uma prema različitim objektima, počinjemo se vezati za sve to. I u konačnici sve to još više učvršćuje naše postojanje u ovom svijetu, osjećamo se kao materijalno tijelo. “Ja sam materijalno tijelo, ja sam ovdje, u materijalnom svijetu i nemam drugog zadatka osim realizirati svoju sferu kontrole”.

Što radi mantra? Cilj mantre je preokrenuti cijeli ovaj proces naopako i od grubog zvuka podići nas prema suptilnijem zvuku, a zatim još suptilnijem, a zatim nas uzdići na duhovni nivo. Smisao mantre je upravo taj da kod konstantnog ili redovitog ponavljanja, čovjek počinje od grubog zvuka postupno prelaziti na neki drugi nivo i u konačnosti stječe duhovno iskustvo.

Mantra kao da preokreće taj proces kreacije. Proces kreacije se odvija od suptilne razine prema gruboj, a mi pomoću mantre pokušavamo od grube razine, preko grubog zvuka, postupno usredotočiti svoj um na suptilniju razinu, a zatim vidjeti sliku koja stoji iza toga te se podići na duhovni nivo.

To je stvarni proces koji zaista funkcionira. Vede tvrde da jedini način… Ili barem, najednostavniji način, najpristupačniji način da steknemo duhovno iskustvo je pomoću zvuka, tako da njegujemo zvuk.

Ako mantru ponavljamo kao neku pjesmu ili neki materijalni zvuk, to je dobro, no nije dovoljno. Mantra ima minimalno još tri razine koje nam mogu dati duhovno isustvo.

Htio sam vam ispričati svoje osobno iskustvo, pošto su vlastita iskustva najuvjerljivija. U 80-tim godinama su mi dali mantru. Nisu mi skoro ništa objasnili, ništa mi nisu rekli. Tada sam bio postdiplomac, bio sam zauzet svojim znanstvenim radovima.

Rekli su mi: ponavljaj ovu mantru i sve će biti dobro. Rekli su da ću vidjeti auru, da će se moja svijest uzdići i još neke čudne stvari. I počeo sam ponavljati maha mantru.

Počeo sam ponavljati mantru isključivo u svrhu eksperimenta. Nisam imao nikakvu vjeru, bio sam “normalni” sovjetski ateist, rođen u minimalno trećoj generaciji ateista. Svi su moji preci bili certificirani ateisti i komunisti (smije se). Počeo sam ponavljati ovaj zvuk i primijetio sam jednu čudnu stvar: da mi nikada ne bi dojadilo to raditi. Da je taj zvuk samo tekao.

U jednom trenu, kada sam došao na jedan od zabranjenih kirtana, na početku je moja svijest bila podvojena, ali zatim uronio sam u pjevanje i taj zvuk me je odnio. Odnio me je negdje, nije mi bilo jasno kamo, ali se nisam htio vraćati natrag.

Naravno da sam se na kraju vratio, kako vidite još uvijek sam ovdje s vama, nije me mantra odnjela jako daleko, ali na nekom nivou mi je dala vrlo snažno iskustvo kojeg se još uvijek sjećam.

Još jednom, u ovome je smisao ponavljanja mantre – mantra mora proći kroz sve ove razine.

Na početku to je samo zvuk. To daje neki učinak, ali ne toliko snažan. Na početku ga čujem samo na fizičkoj razini. Postupno taj zvuk ulazi u moj um i um se spaja s ovim zvukom. Na kraju vidim Onoga Tko stoji iza te mantre, a zatim me mantra prenosi u neku drugu stvarnost, neku drugu dimenziju, odnosi me odavde.

Čuli smo priču pujariya koji je u Nrisimhadevovom hramu izgovarao određene mantre… Kada je to bilo? Jučer? Rekao je jednu predivnu stvar – da to iskustvo ne može ponoviti nigdje drugdje. Rekao je, da čak i kada poželi to napraviti kod kuće – otpjevati sve ove mantre – ne može to tamo na takav način napraviti.

Je li netko od vas osjetio moćan učinak njegovog pjevanja, njegovog zvuka? Takav učinak, takvo djelovanje, taj rezultat više ne može proizvesti nigdje drugdje, na nekom drugom mjestu koje je izvan hrama.

Drugim riječima, dok pjeva mantru on ulazi u drugo stanje svijesti i dok je on u tom stanju, može utjecati na druge ljude i prenijeti ih u to stanje.

Takav čisti zvuk ima povoljan i iscjeljujući učinak na sve tri razine. On iscjeljuje naše tijelo… Zašto? Zato što naše tijelo isto ima vlastitu vibraciju, ima određeni ritam, i ako ulazimo u ritam čistog zvuka, on povoljno djeluje na naše tijelo, što je vrlo blagotvorno. Ljudi danas idu u disko kako bi uronili u ritam zvuka glazbe koji im donosi nekakvu sreću i zadovoljstvo…

Čisti zvuk povoljno djeluje i na um zato što, kako sam već spomenuo, on koncentrira i pročišćava um.

Ayurveda kaže da kako bismo očistili tijelo od ame ili toksina koji su se nagomilali u njemu kao rezultat loše probave, trebamo jesti đumbir.

A kako da očistimo um od ame, jer postoji i mentalna ama u obliku tuge, depresije, emociolanih ožiljaka, nekakvih vezanosti…? Ayurveda kaže da slično tome kao što đumbir pročišćava fizičko tijelo od ame, tako i mantra ili zvuk, kirtan, pročišćava um od mentalne ame.

Ako čovjek sudjeluje u kirtanu, on to primjećuje, taj učinak je stvaran. Ako se usredotočuje na kirtanu, ako redovito ponavlja mantru, mentalna ama postupno nestaje.

Ali što je još bitnije, mantra djeluje i na najsuptilnijem nivou, na nivou želja. Sav naš život je ništa drugo nego pokušaj ostvarenja naše želje, a vrlo često naše su želje lažne. Kako sam jednom citirao Ostapa Bendera, jednog od autoriteta vedske znanosti (smije se)… čovjek može cijeli svoj život ići prema nekom cilju kako bi na kraju rekao: “Ispunila se mašta idiota!” – kako bi shvatio da to uopće nije ono što mu je trebalo.

Ono što radi mantra i razlog zašto je ponavljanje zvuka ili mantre toliko moćno je taj što više ništa drugo ne djeluje na razini želja.

Yoga, ako prakticirate yogu… ona efikasno djeluje samo na razini fizičkog tijela. Pranayama djeluje na razini uma – pročišćava našu mentalnu razinu te zbog toga zatim pročišćava i fizičko tijelo. Zato je pranayama viša od yoge.

No pranayama ne djeluje na razini želja, ona neće moći pročistiti taj treći nivo, razinu intelekta, razinu gdje se pojavljaju ciljevi i ideje o tome u kojem smjeru moramo ići.

Na razini intelekta djeluje samo mantra ili čisti, moćni zvuk. Drugi prijevod riječi mantra je “moćan zvuk” – zvuk koji u sebi ima određenu snagu, zvuk koji nam pomaže steći iskustvo.

Više od toga, mantra, za razliku od običnog zvuka, djeluje i na transcendentalnoj razini. Na kraju nam može donijeti duhovno iskustvo.

Danas smo vidjeli jako zanimljiv dokaz toga. Ovdje me je dočekao jedan lokalni yogi, on je ovdje učitelj yoge. Prošle godine, od 9. do 3. mjeseca živio je u Moskvi i predavao yogu u nekom yoga klubu. On je rodom iz Hrishikesha.

On je učitelj yoge, ali je rekao: “Kako bi se pročistio i kako bi pronašao balans i mir usred života u Moskvi, dolazio sam u vaš hram i tamo pjevao kirtan.” Bez obzira na to što je predavao yogu, dolazio je u hram. Rekao je: “To je jedino što me je tamo spašavalo i štitilo.” Zato kada smo stigli ovdje vrlo nas je srdačno dočekao i uzviknuo: “Hvala vam!”

Zapravo, mantra je najmoćniji način… bez obzira na to da nam se može činiti da ona ne djeluje. Mi smo grubi ljudi i trebamo neki grubi, opipljivi dokaz. Čim je dokaz grublji, time mislimo da je to bolje za nas, tada shvaćamo da to zaista funkcionira. Međutim, mantra djeluje na višim razinama. Iako to ponekad ne osjetimo, s viših razina ona harmonizira i grubu razinu.

Na kraju krajeva, što su yoga i ayurveda? Yoga i ayurveda su načini da nas dovedu u harmoniju. Harmoniju na fizičkom nivou – nekakav balans, ravnotežu i uporište, zatim na mentalnom nivou, zatim na nivou intelekta, a zatim na duhovnom nivou. Harmonija je definicija zdravlja. Bilo koja povreda harmonije i ravnoteže donosi bolest.

Ayurveda kaže da ako su naše doše izašle iz ravnoteže, dolazi do bolesti. Ako je um neuravnotežen i nemiran, dolazi do bolesti. Isto se dešava i na razini intelekta – ako intelekt nije harmoniziran s univerzumom i prirodom, to isto tako dovodi do bolesti., ali najteža bolest počine na duhovnoj razini – kada osoba ne shvaća tko je ona.

Naša glavna bolest je na duhovnoj razini, i mantra nam pomaže izliječiti ovu bolest. Duhovna bolest je kada ja želim biti neovisan od Boga. Ne želim ovisiti o Njemu, želim zadržati i povećati svoju neovisnost ovdje. To je bolest. Želim sve napraviti sam. Već smo govorili o omjeru naše slobodne volje i volje Boga.

Yogom dovodimo u ravnotežu našu volju i volju Boga. Što svi želimo? Želimo samo jednu stvar: biti sretni, a Bog nam želi isto. Plan Boga prema nama je apsolutno isti – On želi da budemo sretni. Najveći problem je to da mi ne shvaćamo kako možemo postati sretni, a postati sretni možemo samo ako uspijemo harmonizirati naše želje sa željom Boga, shvativši svoje mjesto u kreaciji ili shvativši da smo dio cjeline. Bog je cjelina i bilo koji dio cjeline ne može biti sretan izvan te cjeline, izvan svoje uloge u toj cjelini.

Uzmite primjer bicikla. Bicikl ima puno dijelova i svi dijelovi rade za dobrobit cjeline. Ako neki dio bicikla kaže: “Želim djelovati odvojeno”, ako neki šaraf ispadne iz bicikla i kaže: “Ja ću se razvijati neovisno od bicikla!”, može li on biti sretan? Ne, on će biti sretan samo kada se nalazi u cjelini.

Ili, drugi primjer, naše tijelo se isto sastoji od puno dijelova. I svaki taj dio ima svoj smisao u tolikoj mjeri u kojoj služi cjelini. Ako se naša kosa nalazi na našoj glavi, onda to izgleda lijepo, ali ne izgleda lijepo ako pronađete kosu u juhi. Svi poštuju kosu ako se nalazi na glavi, svi su ushićeni takvom kosom, njeguju je i peru, ali ta ista kosa, ako se nalazi na krivom mjestu, ako ispadne iz sustava cjeline, ne izgleda lijepo.

Što sada pokušavam objasniti? Da će mantra, kod redovitog i pažljivog ponavljanja dovesti u harmoniju sve ove razine naše svjesnosti pa na kraju u našu duhovnu svjesnost. Donijet će nam duhovnu harmoniju i razumijevanje i učinit će nas sretnima na razini duše.

No, na početnim nivoima to je teško, zato što na početnim nivoima mantra djeluje na gruboj razini, To je za nas samo grubi zvuk. Na tom nivou, na nivou madhyama-vak, srednjem nivou, još nemamo razumijevanja toga što je zapravo mantra i nemamo želju koju trebamo uložiti u ponavljanje mantre. Čista mantra je kada ju ponavljamo s određenom, pravilnom željom. U nekom trenutku osoba dolazi do toga i osjeća se uravnoteženo.

To je ukratko ono što sam vam danas želio ispričati – kako matra dovodi čovjeka u harmoniju ili ravnotežu. Zvuk je uvijek vibracija i ta vibracija ima svoj ritam, svoju frekvenciju. Za svaku osobu je vrlo važno nalaziti se u harmoniji s ritmom univerzuma. Mantra je zvuk koji dovodi našu individualnu svjesnost u harmoniju s ritmom univerzuma.

Riječ ritam proizlazi od latinske riječi rhythmus, koja je nastala od sanskritske riječi ritu ili rita, što znači “red” ili “harmonija” – izvorni poredak koji se nalazi u univerzumu. Kada čovjek ponavlja ovaj zvuk, zvuk mantre, postupno se različite razine njegovog postojanja harmoniziraju i osoba stječe unutarnju ravnotežu i stabilnost te se oslobađa mana.

 

Pitanja / odgovori

 

Razlika, naravno postoji, no slušati mantru je isto jako dobro.

U vedskoj kulturi postoje dvije vrste mantri – prva je vrsta kreirana na vrlo specifičan način – na primjer om namo bhagavate vasudevaya – i kod takvih mantri je izuzetno bitno pravilno izgovaranje kako biste dobili učinak, ili na primjer gayatri mantra. Ovakve mantre obično započinju slogom om ili nekom drugom bijom. Vrlo je bitno da ih pravilno izgovarate.

Također postoji druga kategorija mantri koja se zove nama ili ime. U ovoj kategoriji nema jako striktnih zahtjeva prema pravilnom izgovaranju mantre, zato što iza toga stoji viša sila. Prvu kategoriju mantri moramo pravilno izgovarati zato što moramo uspostaviti pravilne odnose s objektom mantre.

Kako da to objasnim? Drugim riječima, mantra je formalnija stvar i uključuje slijeđenje formalnog procesa, ovdje ima više zahtjeva i pravila.

Ali ako izgovarate ime, ako ste u nevolji i nekoga zovete, onda nije toliko bitno izgovarate li njegovo ime pravilno ili ne – on će čuti ono što ste uložili u ovaj zvuk. Zato je dobro slušati mantru, a dobro ju je i izgovarati. Mislim na ovu mantru: “Hare Krišna Hare Krišna Krišna Krišna Hare Hare Hare Rama Hare Rama Rama Rama Hare Hare.”

Ovdje nije toliko bitan izgovor mantre – možemo čuti različite načine izgovora svetih imena, što ponekad buni bhakte. Savršen izgovor nije toliko bitan jer ovdje puno veću ulogu igra raspoloženje u kojem ponavljamo mantru.

Čuli ste kako je Prema Gauranga pjevao kirtan, kako je prenio svoje raspoloženje svima nama. U kirtanu je raspoloženje vrlo bitno i moramo pokušati ući u to raspoloženje, u taj potok kako bi nas prenio negdje drugdje. U sam taj zvuk, u djelovanje tog zvuka.

Rekao bih da je ponavljanje mantre posebna znanost. Ovdje postoje određena pravila koje treba slijediti i postoje ograničenja. Obično na početku kada osoba počinje ponavljati mantru doživi vrlo snažno iskustvo. To se obično dogđa vrlo brzo, kada tek počnemo ponavljati mantru. I obično ovaj ukus poslije nestaje. Osoba dolazi u proces jer osjeća da postoji nekakva druga dimenzija, nekakav drugi životni cilj, slijedi proces sa snažnom željom, u pravilnom raspoloženju, s entuzijazmom i to mu omogućuje da stekne to duboko iskustvo.

No, zatim se mantra pretvara u svakodnevni ritual, izgovaramo je usput, dok radimo tisuće drugih stvari, dolaze nekakve sumnje i tako dalje. Kao da proces kreće unatrag, što čovjeka lišava ovog prvog čistog iskustva. I ako prođemo kroz ovaj period s dubokim razumijevanjem zašto se to događa, tada se kasnije ovo iskustvo vraća na još dubljem nivou, na puno dubljem nivou. No, ponekad se to pretvara u mehanički ritual i ljudi više ne shvaćaju jesu li zaista imali to iskustvo na početku ili su to samo umislili. No, očito je da to nisu samo umislili.

Sada imam puno dublje iskustvo ponavljanja mantre, no ne mogu vam reći da je taj proces bio linearan. Ne mogu reći da ako sam 1980. godine dobio jedno iskustvo, da je u 1982. ono bilo još jače, a u 1983. još jače. Ne, to nije tako. Iskustvo bi ponekad došlo, a ponekad otišlo. Najdublje sam iskustvo imao 1983. godine, nakon nekoliko godina ponavljanja mantre. No, zatim je ovaj ukus nestao, ali nastavio sam ponavljati mantru iz osjećaja dužnosti i razumijevanja zašto to trebam raditi. Zatim se taj ukus vratio na nekom drugom nivou.

Postoji sveti broj 108. 1+8 je 9, broj 9 se smatra punim brojem. Kažu da mantru trebamo ponavljati barem 108 puta, a to je broj perlica na brojanici koju imate. Na katoličkim brojanicama isto postoji 108 perlica. Broj 108 se posebno poštuje u Indiji. Ako nekoga opisuju kao osobu koja je dostigla savršenstvo, onda njegovom imenu dodaju titulu 108. Jer 108 je savršen broj.
Zanimljivo je da je udaljenost od Zemlje do Mjeseca 108 promjera mjeseca, a udaljenost od Zemlje do Sunca je točno 108 promjera Sunca.

Tako da 108 nije samo nekakav broj, to je broj koji stoji u temelju univerzuma. I zato mantru minimalno trebate izgovoriti 108 puta. Mi izgovaramo više – 4 puta po 108 ili više, ovisno o tome na kojem smo nivou. No, ako minimalno izgovorite mantru 108 puta, nešto ćete osjetiti. Ono što sam ja radio jest da sam na putu od posla do studentskog doma i natrag ponavljao mantru. Moj put je trajao 20 minuta. Ako pravilno ponavljate mantru trebat će vam cca 7 minuta da izgovorite jedan krug. Ponavljao sam mantru tiho, da to nitko ne čuje. Šetao sam moskovskim ulicama i tiho ponavljao mantru.

Možete mantru ponavljati u sebi, možete ju ponavljati u bilo koje doba dana, u nekoj situaciji je morate izgovarati nečujno, u bilo koje vrijeme – nije bitno kada, u bilo kojem stanju. Ne postoje stroga pravila za ponavljanje ove mantre.

Postojao je jedan švicarski znanstvenik Hans Jenny, koji je živio u ’70. godinama 20. stoljeća. Dao si je zadatak da vidi koji oblik ima zvuk. Napravio je nekoliko uređaja na bazi praha ili tekućine, koji su zvuk pretvarali u elektromagnetske valove, zbog kojih su prah ili tekućina poprimali određeni oblik. Izgovarao je različite zvukove te je otkrio nevjerojatnu stvar.

Pozvao je jednog yogija koji je znao pravilno izgovarati zvuk om. Kada je taj yogi izgovorio zvuk om, na prahu se pojavila shri yantra, koja je grafički prikaz procesa stvaranja univerzuma. U najgrubljoj varijanti sastoji se od trokuta koji su spojeni međusobno poput Davidove zvijezde, no ima ih više. Dva trokuta jedan od kojih je okrenut prema gore, a drugi prema dolje je grafička kombinacija dvaju načela ovog svijeta – duha i materije.

Shri Yantra ima više trokuta, koji predstavljaju brojne faze kreacije. Dva načela se spajaju i pokreću te faze kreacije. Obično yogiji kada izgovaraju om za potpuni doživljaj meditiraju na ovu yantru ili oblik. Kada je Hans Jenny napravio taj eksperiment na svoje iznenađenje je vidio kako se pojavljuju ti trokuti koji se međusobno spajaju. Tako na znanstveni način, premda na vrlo primitivnom nivou, dokazao je ono o čemu smo danas pričali – da zvuk ima oblik i da zvuk manifestira oblik kada ga izgovaramo.

No, suština je u tome da ga moramo izgovoriti čisto. To je nekakva vrsta začaranog kruga – kako bismo čisto izgovorili zvuk, moramo imati čistu svjesnost, ali naša svjesnost se može očistiti samo zahvaljujući tome zvuku. Zbog toga je ovaj proces vremenski razvučen. Počinjemo ponavljati ovaj zvuk i postupno, u procesu ponavljanja zvuka, počinjemo osjećati taj zvuk, on postane drugačiji.

Poznajem neke osobe i kada oni izgovaraju taj zvuk, odmah se osjeti blaženstvo svuda oko njih. Ljudi oko njih osjećaju to blaženstvo koje je prisutno u tome zvuku.

Da, ali ova mantra koju smo danas pjevali zove se maha mantra ili velika mantra. Kali Santarana Upanishada govori o ovoj mantri. Kali Santarana se doslovce prijevodi kao “rješenje za probleme vijeka Kali”. Kali je vijek u kojem sada živimo. Santarana je sredstvo koje može neutralizirati sve probleme ovog doba. I navodi ovu mantru.

Postoji puno mantri, a svaka mantra vodi do određenog cilja. Primjerice postoji jedna određena mantra koja pomaže da dobijete sina. Ta mantra se izgovara na određeni način. Postoje i druge brojne mantre za dostignuće različitih ciljeva, ali maha-mantra je univerzalna mantra koja na univerzalnom nivou pomaže čovjeku harmonizirati sve razine njegovog života, zato što se ova mantra sastoji od imena Boga i ona je zov prema Njemu.

Pri tome kada kažemo Bog ne podrazumijevamo… Bog je samo jedan, nema više Bogova. Sve religije to priznaju, međutim sve religije misle da sama njihova religija obožava Boga, dok druge obožavaju nekog drugog. Međutim, Bog je jedan.

Allah znači svemoguć, ime Krišna znači…Kriš-na, kriš znači ono što privlači. To je univerzalna definicija Boga koja uključuje sve ostale definicije. U ovom svijetu nas privlače ljepota, bogatstvo, znanje, snaga, odricanje. Ako u nekoj osobi vidimo ove odlike, to nas privlači.

Prema vedskim spisima, Krišna ili Bog je taj tko ima sve ove odlike u najvećoj mjeri – ljepotu, znanje, snagu, moć, slavu, odvojenost – 6 odlika koje privlače ljude. Zbog toga Boga nazivaju Krišna, što znači najprivlačniji. Višnu znači sveprisutan, onaj tko se nalazi svuda. To nije nekakva sektaška stvar, to je univerzalna definicija Boga. Izvorno to ime Boga dolazi nam iz viših sfera.

Zato što ovom mantrom započinje Shrimad Bhagavatam i ta mantra je zapravo obraćanje Bogu koji se nalazi sada i ovdje te je, na neki način, i poziv svima nama da se vratimo u sadašnji trenutak.

Om namo bhagavate vasudevaya znači da se Bog nalazi posvuda. I kako je to točno rekao hodža Na sredini, najbolji dokaz njegove volje je to da koliko god smo pokušali realizirati svoju volju, ništa se ne događa. Drugim riječima, to je podsjetnik svima nama da Bog nije nigdje daleko. Bog se nalazi u srcu svakog živog bića, prisutan je i sada, ovdje. Kada pričamo o Njemu, On to čuje.

Htio sam spomenuti još jednu stvar o tri razine zvuka. Vede kažu da Bog postoji, i ne samo to – Vede kažu da je Bog osoba. Zapravo, to je jedino logično objašnjenje postojanja ovog svijeta. Jer kako bi se nešto pojavilo potrebne su 3 stvari. Kako bi nešto napravio, moram imati želju da to napravim, moram imati znanje ili razumijevanje toga kako da to napravim i moram imati snagu ili sposobnost da to napravim.

Prema Vedama, osoba se definira kao… osoba mora imati ove tri stvari, tri energije – energiju želje, energiju znanja ili razumijevanja te energiju snage ili sposobnosti. Svijet se pojavio jer Bog posjeduje ove tri energije – iza svega se nalazi Njegov plan ili Njegova želja. I naravno, ovaj svijet je stvoren s puno znanja. Još uvijek znanstvenici pokušavaju shvatiti barem trunčicu ovog znanja – kako sve to funkcionira. I naravno, Bog posjeduje snagu. Ove tri stvari postoje u zvuku. To su tri nivoa zvuka o kojima sam pričao na početku. Na donjem nivou zvuka je prisutna snaga, na srednjem – znanje, i na najvišoj razini materijalnog zvuka je prisutna želja. Dakle, možemo napraviti vrlo zanimljivu korelaciju između svega toga.

Upanišade opisuju Boga kao… U Švetašvatara Upanišadi je rečeno: svābhāvikī jñāna-bala-kriyā ca – Bog posjeduje balu, jnanu i kriju. Te tri energije – energiju želje, znanja i snage ili sposobnosti realizacije. Ove tri energije imamo i svi mi, ali u vrlo maloj mjeri. Izgovaranje mantre harmonizira naše energije s izvornom energijom kreacije. To nije tako jednostavna stvar.

Imao sam jedno zanimljivo iskustvo. U 2000. godini bio sam na konferenciji UN-a u New Yorku, na samitu religije. Bio sam član Hindu delegacije, više se ne sjećam kako sam se tamo našao. Bilo je vrlo zanimljivo promatrati ljude koji su imali toliko malo zajedničkog.

Odmah, prvi dan, meni je prišao jedan japanski novinar. Pružio mi je mikrofon i pitao: “Što očekujete od ove konferencije?” Ovo pitanje me je malo zbunilo zato što nisam imao nekakva posebna očekivanja. Znao sam da neće biti nikakvog posebnog rezultata. Međutim, odgovorio sam: “Nadam se da će ljudi shvatiti da je Bog samo jedan te da različiti ljudi različito obožavaju jednog te istog Boga.” A on mi je na to odgovorio: “Ja sam budista te prema našoj religiji Bog uopće ne postoji.” Odmah na samom početku je odbacio moje gledište, jer neke religije smatraju da Bog uopće ne postoji.

No, što je bilo zajedničko u svemu tome? Kada sam iz udobne fotelje promatrao što se tamo događa, primjetio sam nešto zajedničko u svima njima. Iako su svi govorili različito i svatko je vukao na svoju stranu, neki nastupi nisu bili pristojni, dok su drugi bili ok… Uglavnom, bilo je zanimljivo, mnogo pametnih ljudi je pričalo o pametnim stvarima.

Međutim, najinteresantnije je bilo to da se na početku prezentacije svaka religija obraćala Bogu pomoću zvuka. Hindusi su trubili u školjke. Afrikanci su udarali u tamtame – to je njihov način prizivanja Boga, imali su ogroman bubanj i prizivali su Boga njime. Došao je musliman i počeo je pjevati molitvu iz Kur’ana. Svi su imali razumijevanje toga da je zvuk, kao način harmonizacije i povezivanja s Bogom, prisutan u svakoj religiji. To je univerzalna stvar.

To nije tako. Gubimo stare materijalne želje, a stječemo nove, duhovne želje. Mantra nam treba donijeti duhovne želje. Donekle gubimo ukus za materijalnim željama, naravno ako osoba želi izgubiti ukus za tim željama. Često ljudi staju na duhovni put zbog razočaranja. Već sam pričao s vama o tome da ljudi često dolaze u pokret zbog nekih negativnih situacija, zbog nekog šoka, krize ili često zbog kompletnog razočaranja, zato što je izgubio svoj cilj. U ovom slučaju ljudi se ne drže za svoje želje i one odlaze. Ako bilo koja osoba u pravilnom raspoloženju izgovara mantru, ona mora donositi duhovne želje. Zato što nikad ne gubimo osobnost – duša je uvijek individualna, a osobnost uključuje tri stvari – želju, razumijevanje i snagu. Sve ovisi o tome u kojim sferama realiziram ove tri stvari. Mogu realizirati želju, razumijevanje i snagu u materijalnoj sferi ili ih mogu realizirati u duhovnoj sferi. Da, naše materijalne želje gube svoji smisao, ali ako ostajemo osobe, ako nemamo cilj uništiti svoju osobnost, onda se u nama moraju pojaviti duhovne želje. Ako se u vama ne pojavljuju duhovne želje, to može značiti da krajnji cilj koji imate nije duhovan ili je kvazi-duhovan. Recimo želja prema oslobođenju. U horoskopu, ako je kod određene osobe aktivirana 8. ili 12. kuća, imat će snažnu želju za oslobođenjem, želju za oslobođenjem od patnje. Želja za oslobođenjem od patnje isto može smetati osobi da napreduje na duhovnom putu, zato što će to biti prepreka za harmoničan duhovni razvoj.

Vidio sam to u praksi – kada je kod osobe aktivirana 12. kuća, ona se želi samo osloboditi boli, otopiti se, prestati postojati kao osoba. Međutim, mi uvijek postojimo kao osobe. Još jednom, osobnost uključuje želju, razumijevanje i sposobnost.

Budizam je nastao kao odgovor na zlouporabu Veda. U neki trenutak ljudi su počeli zlorabiti vedsko znanje, počeli su ubijati i žrtvovati životinje. Budizam je nastao kao protest protiv takvog odnosa prema Vedama. Zato je došao Buddha ili Gautama, kako bi odbacio Vede i umjesto toga utemeljio pravilo ahimsa-paramo-dharma. Rekao je da je najveća dharma ili najveća dužnost čovjeka ahimsa – nenasilje, nenanošenje patnje. To je zbog toga što je izvorni smisao Veda bio izopačen.

Možemo to vidjeti i danas, događa se posvuda. Primjerice, to je “normalna” stvar u Kršćanstvu. Ako postoji neko izvorno učenje potrebno ga je uvijek obnavljati. Ako ga ne čuvamo, vjera se pretvara u vrlo tešku i materijalno moćnu organizaciju s puno politike. Ova degradacija se događa svuda. Danas smo pričali o sikhima. Sikhizam je isto nastao kao reakcija na zlouporabu Veda i vedskog znanja. Sikhi priznaju Vede, oni ne odbacuju Vede, međutim Guru Nanak, osnivač sikhizma, došao je kako bi uspostavio izvornu čistoću učenja.

Znamo da su ljudi nevjerojatna bića koja mogu sve izopačiti. Krišna kaže u Bhagavad-giti da se dharma ili religija postupno degradira. I kako bi se zaustavio taj proces, kako bi se on okrenuo natrag, uvijek mora doći neki reformator koji će uspostaviti tu izvornu čistoću. Buddha je bio upravo takav reformator. Međutim, kako bi uspostavio taj proces, na početku je morao sve odbaciti. Odbacio je ne samo Vede, nego zajedno s Vedama odbacio je i Boga, ali pri tome sam Buddha nije odbacivao postojanje Boga. Buddha je rekao: “Jednostavno vam ne pričam o tome.”

Dao je ljudima pozitivan program: “nemojte nikome nanositi bol” – i to je to. Cijelu budističku filozofiju su izmislili ljudi nakon njega. Buddha je pričao zagonetnim aforizmima koje možete protumačiti kako god poželite. Filozofiju budizma su formulirali njegovi sljedbenici – Nagarjuna i drugi, ali oni ne priznaju Vede.

Zbog toga je došao Šankaračarya. Jučer smo bili u njegovom mathu i ako ste gledali papiriće koje su nam dali, tamo se vidi njegov strateški plan. Osnovao je 4 samostana koji se nalaze na 4 strane svijeta i vratio vedsku kulturu Indiji. Nakon Šankaračarye je došao Ramanujačarya, nakon njega – Madhvačarya, a nakon njega – Ćaitanya Mahaprabhu. Dolazile su osobe koje su postupno vraćale izvorno učenje, zato što su Buddha i budisti rekli: “Ništa ne postoji! Konačni cilj koji trebate dostići je praznina!” Šunya – praznina. Što je savršenstvo? To je kada me nema, kada sam se vratio u prazninu.

Vede počinju zvukom om. Zvuk om znači “da”. Om znači: “Bog postoji, sve postoji!” Zvuk om je vrlo optimistično i pozitivno viđenje stvarnosti.
Budizam je rekao: “Ništa ne postoji”. I nakon toga razni ačarye, učitelji koji su došli nakon Buddhe, počevši od Šankarčharye, postupno su vraćali potpunost razumijevanju našeg postojanja.

Jer za budiste ništa stvarno uopće ne postoji. Stvarnost ne postoji. Jedna budistička škola, kšanikavada, tvrdi da se svijet sastoji od trenutaka. Kada su se filmovi prikazivali pomoću vrpce, pojavljivali su kadrovi, a između kadrova postoji mala crna prečkica. Tako i prema kšanikavadi, svaki trenutak naš svijet nastaje, a zatim se uništava. Nama se čini da je stvarnost neprekidna, poput filma na ekranu, ali zapravo se sastoji od trenutaka. I između tih trenutaka postoje razmaci ili praznina. Budisti kažu da čovjek treba zaustaviti trenutak i uroniti u ove praznine. Zaroniti u intervale između trenutaka kreacije. Drugim riječima, prema budizmu, sve je iluzorno.

I ako analiziramo učenje Šankaračarye, tamo isto postoji pojam o iluziji. Oni kažu da emocije nisu stvarne, da emocije ne postoje. No zapravo, punoća ljudskog postojanja uključuje sve to. Emocije su stvarnost ako su duhovne, sreća je isto stvarna ako se radi o duhovnoj sreći. Samo trebamo ojačati našu duhovnu stranu i istovremeno će naša materijalna strana, bez sumnje, biti harmonizirana.